Danas je dan bio fantastican!! Naravno, ne bi bio tako fantastican, da nije bio g. Zgodni sa mnom. Radili smo svasta, neznas sto je bolje od boljeg. Bili smo istrazivaci, vlakovode, putnici, ali smo na kraju otputovali u proslost. Sjetila sam se naseg prvog susreta prije 8 godina, kad sam se dala nagovoriti od prijateljice da idemo u maskare. Da, maskare! Nevjerojatno, prvi i jedini put da sam isla u maskare. I pritom se i osramotila pred g. Zgodnim, jer sam na njegova vrata pozvonila, a on me poslao dolje, kod svoje mame. Tada je i on to potvrdio. I sve se nekako poklopilo. Poslije je rekao da sam ga bas iznenadila u vezi maskara, te sam mu vec tada upala u oko. Poslao me je dolje, a onda se lupio u glavu i rekao si da me je trebao povuc unutra, te mislio da li cu mozda opet doci. Sto li je to bilo na vratima, kao da me Bog poslao, cudna je ta sudbina. I ja sad razmisljam o tome, prije 8 godina sam mu pokucala na vrata i vise se nikad nismo sreli. Do nedavno. Rekao mi je da je nekoliko dana mislio na tu maskaru.. Mene.. Rekao je da se sjeca da je mislio wow kako lijepa cura samo tako pozvoni, a tek osmjeh.. Mene je bilo sram pred tako zgodnim deckom se blamiram.. A g. Zgodni je na to rekao: a ma daj, pa nisam tad bio nešto zgodan. Ali je, zgodan je, ne zove se bez razloga g. Zgodni :)
Ovo sve, sad stvarno ima jako cvrsti dojam svega.
e a znas sto jos
kad sam otvorio vrata
mislim da kad sam te vidio
bila je kratka tisina
cini se
i vidim tvoj preljepi osmjeh
te se zagledam u njega
ja se sjecam da si se nasmjesio isto
i onda nešto promrmljam
jel da
ma dolje si me poslao
da, osmjeha se sjecam
da da
a ludnica
|
